Bio / bibliografija
Jurica Pavičić je hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama, te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (objavljen 2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman.
Jurica Pavičić rođen 1965. u Splitu, gdje je i danas živi. Svoju obitelj opisuje kao "tipičnu obitelj socijalističke srednje klase, plod socijalističke modernizacije." Otac mu je bio inženjer kemije u tvornicama plastične mase u okolici Splita. Majka mu je bila nastavnica u srednjoj strukovnoj školi. Obitelj s očeve strane mu je podrijetlom iz mjesta Vrbanj u ruralnoj unutrašnjosti Hvara. Majčina je podrijetlom iz sirotinjskog baroknog predgrađa Splita, Velog Varoša.
Pavičić je u Splitu završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao povijesti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom studija, počinje pisati filmsku kritiku u studentskom časopisu Kinoteka. Koncem 1989. dobiva ponudu da postane prvo književni, a potom i filmski kritičar Slobodne Dalmacije. Tada se i trajno vraća u Split.
Od 1990. radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku Vladimir Vuković. Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu Vijesti iz Liliputa u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva Marija Jurić Zagorka, 2002. nagradu za doprinos novinarstvu Veselko Tenžera, a 2007. nagradu Miljenko Smoje Slobodne Dalmacije. Godine 2000. Pavičić seli u Jutarnji list gdje kolumna Vijesti iz Liliputa i danas izlazi.
Novinske tekstove sabrao je u više svezaka: Vijesti iz Liliputa (2001), t Split by Night (2003), Nove vijesti iz Liliputa (2011). U zbirci eseja Knjiga o jugu (2020) sabrao je eseje i novinaske tekstove o Dalmaciji i Mediteranu.
U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu Gjalski. Riječ je o prvom romanu u Hrvatskoj koji se dotakao politički osjetljive teme ratnih zločina koje su počinili hrvati. Roman je imao znatan publicitet i izazvao politički skandal. Po romanu je snimljen film Svjedoci (2004, režija Vinko Brešan) koji je igrao u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu i dobio ekumensku nagradu. Za scenarij tog filma Pavičić je na festivalu u Puli dobio nagradu za scenarij.
Godine 2000. objavljuje drugi roman Nedjeljni prijatelj, krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama Trovačica koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu Držić. Iste godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici. Treći roman Minuta 88 objavljuje 2002, a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu godine. Četvrti roman Kuća njene majke objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Riječ je o obiteljskoj melodrami u kojoj se tematizira položaj katoličke crkve u Hrvatskoj.
Peti mu je roman- Crvenkapica - izašao je u rujnu 2006. Roman je slobodna parafraza bajke braće Grimm, a bavi se djevojkom iz patrijarhalna dalmatinske sredine koja putuje u Zagreb tetki, emancipiranoj, staroj profesorici i bivšoj logorašici. Kroz dva ženska lika autor propituje poziciju žene u Hrvatskoj kroz dvije generacije.
Od polovice dvijetisućutih, intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Objavljuje dvije zbirke priča- Patrola na cesti i Brod u dvorištu. Priče tih zbirki prevedene su i objavljene kao svesci na talijanskom (Salento Books), njemačkom (Schruf & Stipetic) i francuskom (Agullo Editions). Po priči Patrola na cesti iz istoimene zbirke proizvedena je i petodijelna TV serija u režiji Zvonimira Jurića i produkciji Kinorame. Serija je uz pohvalne kritike emitirana na Hrvatskoj televiziji u veljači 2016. Dobila je više festivalskih nagrada (Pula, Biarritz).
Naredsni roman- Žena s drugog kata- Pavićić će objaviti 2015. Riječ je o trileru o nevjesti koja pritjerana u škripac otruje vlastitu svekrvu. Kroz tu priču Pavičić trematizira južnjačku patrijarhalnu obitelj.
Godine 2017., Pavičić je objavio roman Crvena voda, kriminalistički misterij koji se provlači kroz trideset godina dalmatinske povijesti od 1989. do konca 2010-ih. Roman je dobio dvije najvažnije hrvatske nagrade za prozu: nagradu Gjalski Hrvatskog društva književnika, te nagradu Fritz. Roman je preveden na francuski, njemački, talijanski, makedonski, ukrajinski, latvijski, slovački, a prijevodi na engleski, slovenski i poljski su u pripremi. Nakon izlaska francuskog izdanja, roman je nagrađen nagradama Prix Les Points, Transfuge, Prix Mystere de la critique, nagradom Michel Witta- 813, te Grand Prix de la litterature policiere za najbolji svjetski krimić objavljen u Francuskoj.
Godine 2020., Pavičić objavljuje roman Prometejev sin u kojem prati daljnju sudbinu glavnog junaka Crvene vode, inspektora Gorkog Šaina. Film tematizira mehanizme nekretninskog biznisa na mediteranskom prostoru, te tematizira suprotstavljene memorije na povijest koje dijele hrvatsko društvo.
Godine 2022. objavljuje kriminalistički roman Mater Dolorosa. Roman prati slučaj silovanja i ubojstva u Splitu, kroz točku gledišta policijskog inspektora, te članova obitelji koji sumnjaju da je njihov bližnji počinitelj. Roman je nominiran za dvije važne hrvatske nagrade za prozu: nagradu T-Portala i nagradu Gjalski. Roman je preveden na francuski i njemački.
Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, francuski, njemački, ruski, talijanski, makedonski i bugarski. Roman Ovce od gipsa švicarski je časopis Facts proglasio trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera.
Citirajući palestinskog redatelja Eliju Suleimana, Pavičić često navodi kako se njegove pripovijetke bave „nesvršenim kućama i nesvršenim poslovima“. Kritičari njegove pripovijetke često uspoređuju s Alice Munro i Raymondom Carverom. Istaknuti srpski romanopisac Dragan Velikić napisao je za Pavičića da je „Ivo Andrić Dalmacije“.
Pavičić nerijetko kao svoje literarne uzore navodi Patriciju Highsmith, Ruth Rendell, Leonarda Sciasciu, Williama Trevora, Grahama Greenea i Heinricha Boella.
Bibliografija:
Ovce od gipsa, roman, A.B. Gigantic, Solin-Split 1998.
Nedjeljni prijatelj, roman, Znanje, Zagreb, 2000.
Hrvatski fantastičari – jedna književna generacija, Zavod za znanost o književnosti FF u Zagrebu, Zagreb 2000.
Vijesti iz Liliputa, eseji i kolumne, VBZ Zagreb, 2001.
Nachtbus nach Triest, Kriminalroman, Verlaghaus No.8, Wetzlar 2001., prevela na njemački Brigitte Kleidt
Minuta 88, roman, v.b.z., Zagreb, 2002.
Split by Night, eseji i kolumne, Split 2003.
Kuća njene majke, roman, Jutarnji list, Zagreb 2005
Crvenkapica roman, v.b.z. Zagreb 2006.
Patrola na cesti, zbirka priča, V.B.Z. 2008.
Postjugoslavenski film – stil i ideologija, Hrvatski filmski savez, 2011.
Nove vijesti iz Liliputa- eseji i kolumne, EPH Liber 2011.
Il collezionista di serpenti, pripovijetke, Salento Books, Lecce 2012., prevela na talijanski Estera Miočić
Brod u dvorištu, zbirka priča, V.B.Z., Zagreb 2013.
Cappuccetto rosso, roman, Selento Books, Lecce 2014., prevela na talijanski Estera Miočić
Tabernakel (Tabernakl), izabrane pripovijetke, Schruf & Stipetic GbR, Berlin 2014, prevele Susanne Böhm i Blanka Stipetić
Žena s drugog kata, roman, Zagreb: Profil 2015.
Helden (Junaci), izabrane pripovijetke, Schruf & Stipetic GbR, Berlin 2015, prevele Susanne Böhm i Blanka Stipetić
Ein Tod fur Ein Leben, roman, Schruf & Stipetic, 2017, prevela na njemački Blanka Stipetić
Klasici hrvatskog filma jugoslavenskog razdoblja, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2017.
Crvena voda, roman, Profil Zagreb 2017.
Knjiga o jugu, eseji, Profil Zagreb 2018.
Zeugen, roman, prijevod na njemački Brigitte Kleidt, Schruf & Stipetic, 2019.
Fremde Helden, izbor najboljih priča, prijevod na njemački Susanne Böhm i Blanka Stipetic, Schruf & Stipetic 2019.
Skupljač zmija, izbor najboljih priča s pogovorom Dragana Velikića, Profil, Zagreb 2019.
Ovci na gips (Ovce od gipsa), prijevod na makedonski Dejan Vasilevski, Ili-Ili, Skopje 2019.
Prometejev sin, roman, Profil Zagreb 2020.
Blut und Wasser (Crvena voda), prijevod na njemački Blanka Stipetić, SchrufË›& Stipetic, 2020.
Žena s drugog kata, srpsko izdanje, Laguna Beograd 2021.
L'eaur rouge (Crvena voda), prijevod na francuski Olivier Lannuzel, Agullo, 2021.
L'aqua rossa (Crvena voda), prijevod na talijanski Estera Miočić, Keller Editori, 2022.
Tri kuće, tri prijatelja, ilustrirana knjiga za djecu, ilustrirala Klara Rusan, Profil Zagreb 2022.
Mater dolorosa, roman, Stilus Zagreb 2022.
Knjiga o jugu- proširenno srpsko izdanje, Drugi plan, Beograd 2022.
Crvena voda, prijevod na makedonski Lene Toseva i Katarina Bogoeva, Makedonika litera 2023.
Krvava voda (Crvena voda), prijevod na slovački Alica Kulihova, Ikar Bratislava 2023.
Le collectionnneur de serpents (Skupljač zmija)- izbor najboljih priča, prijevod na francuski Olivier Lannuzel, Agullo 2023.
Crvena voda, srpsko izdanje, Laguna Beograd 2023.
Červona voda (Crvena voda), prijevod na ukrajinski Natalija Horoz, Vidavničtvo Anetti Antonenko, Lviv 2024.
Sarkana upe (Crvena voda), prijevod na latvijski Dens Diminš, Latvijas mediji, Riga 2024.
Žigice, roman, Stilus knjiga, Zagreb 2024
Mater dolorosa, prijevod na francuski Olivier Lannuzel, Agullo 2024.
Izvještaj o nesreći, e-knjiga, DKPM, Društvo za promocanje književnosti u medijima, Zagreb 2024.