Hrvat, Dalmatinac Jurica Pavičić piše izvrsne priče, s lijepom sklonošću obiteljskoj melodrama: nerazumijevanje i nedaće u obitelji, svakodnevica i rat,nasilje i smrt, bjegovi i sprovodi, očevi i sinovi, braća i sestre…Teško je razaznati tko je tu pobjednik, a tko pobjeđeni u svakodnevnom životu, u ratu i u miru.
Goffredo Fofi, Internazionale, Rim
»Klasični Pavičić»: razdiruće intimne sumnje i porodična neraÂzuÂmeÂvaÂnja preÂpleÂteni su sa spoljÂnim haosom, onim koji proÂizvodi jedan «novi», surovi poreÂdak.. Patrola na cesti izveÂdena je na način koji izaÂziva poštovanje.
Teofil Pančić, Vreme, Belgrade
Osjećajan porÂtret jednog podÂnebÂlja, južnog svaÂkako, južnjačkog nedvojÂbeno, ali svima bliÂskog i shvatÂljiÂvog. Odlične su to priče!
Davor Å išović, Glas Istre, Pula
Vjerojatno ćete u «Patroli na cesti» naleÂtjeti na sebe same, na slike iz djeÂtinjÂstva, spoÂtakÂnuti se o vlasÂtitu zabludu, čeznju ili strah. UkoÂliko se dogodi da između korica čujete očev glas ili neopaženo uđete u babinu sobu, ako vam se učini da vam se u prvom licu obraća onaj s kojim jedete juhu iz iste terine, onda je nemoguće takvu knjigu čitati u ključu koji nije ključ vlasÂtita doma. Priče su to o stvaÂrima o kojima se ćakula na svakom štekatu uz makjato.
Olja Savičević Ivančević, Slobodna Dalmacija
Između južnjačke čarolije i južnjačke melanÂkoÂlije. Pavičić je najjači u uvjerÂljivu poniÂraÂnju u psihu proÂtaÂgoÂnista u čijem se regisÂtru sreća, radost ili bijes nezaÂusÂtavÂljivo povlače pred «muklom bijeÂlom prazninom».
Mirjana Jurišić, Večernji list, Zagreb
Pred mojim se očima otvoÂrio morlački Mordor misÂteÂriÂozno sažet u formu kratke priče. Pavičićeve priče su bez i jedne suvišne riječi i s taman dovoljno patetike….zbirci je nemoguće naći ijednu zamjerku.
Božidar Pavlović, Booksa
Pavičić je našao vrlo lijep ton za svoje priče. Nenametljivo i senzibilno uvodi čitatelja u temu, te se kratkim scenama iz prošlosti i pogledima unatrag približava srži priče. Pokazuje nam da stvari mogu biti posve drukčije nego što nam se na prvi pogled čini- ali, prepušta čitatelju da sam zamisli kako to „drukčije“ izgleda, te da sam dođe do zaključaka i predoči nastavak priče. To stvara dugotrajni eho.
(Petra Lohrmann, Gute Literatur- Meine Empfehlung)